I ostaćeš samo žena... Zarobljena među mojim pesmama, Žena bez lica i imena, sa stotinu nadimaka, sa ljupkim nevidljiv smeškom... I ostaćeš samo žena... Uspavana na mojoj duši, ušuškana među snovima, Ogrnuta nekom tugom, zbog nečeg si rođena... Samo žena, koja prašta i neučinjeno, koja voli nevoljeno, Sa očima punih ljubavi, Sa usnama koje sam čekao... I ostaćeš samo žena, koju nisam sreo... ...Goran gorki...